Skriveni trošak premještanja svjetske nafte eksplodirao je za gotovo 1.900%, pokazuje analiza Devere Groupa, signalizirajući razinu rizika za koju neki analitičari kažu da bi mogla biti daleko važnija od najnovijeg rasta cijene nafte, dok se napetosti oko Hormuškog tjesnaca pojačavaju.
Skok od 1.900% možda šalje veće upozorenje nego cijene nafte

Ključne poruke
- Premije za ratni rizik za tankere koji prelaze Hormuški tjesnac porasle su za gotovo 1.900%.
- Jedan prolazak tankera vrijednog 100 milijuna dolara sada bi mogao nositi račun za osiguranje od oko 5 milijuna dolara.
- Rastući troškovi pomorskog prijevoza mogli bi se preliti na cijene goriva, inflaciju i širu volatilnost tržišta.
Pomak od 1.900% zasjenjuje rast cijene nafte
Cijene nafte skočile su 22. srpnja nakon što je američko Središnje zapovjedništvo provelo 11. uzastopnu noć udara protiv Irana, poguravši Brent iznad 94 dolara po barelu. No dok je sirova nafta porasla oko 4%, premije osiguranja od ratnog rizika za tankere koji prelaze Hormuški tjesnac porasle su za gotovo 1.900%, prema analizi Devere Groupa, globalne tvrtke za financijsko savjetovanje i upravljanje imovinom.
Eskalacija dolazi usred poremećaja prometa kroz Hormuški tjesnac dok su američke snage nastavile vojne operacije, a napetosti oko strateškog plovnog puta ostale povišene.
Trošak pokrića za veliki tanker za sirovu naftu porastao je s oko 0,25% vrijednosti trupa prije sukoba na približno 5%, prema podacima Lloyd’s Market Associationa koje citira Devere Group. Za tanker vrijedan 100 milijuna dolara, porast podiže račun za osiguranje s približno 250.000 dolara na oko 5 milijuna dolara za jedno putovanje kroz taj plovni put.
Izvršni direktor Devere Groupa Nigel Green rekao je:
“Kad ta premija poraste za gotovo 1.900%, to vam govori da ljudi najbliži fizičkom riziku smatraju da je opasnost stvarna i aktualna, a ne ukalkulirana na temelju nade.”
Na dan 22. srpnja Brent je porastao gotovo 4%, dok je West Texas Intermediate porastao oko 3,8%. Tržišta su ostala izrazito volatilna dok su trgovci procjenjivali rizik dugotrajnih poremećaja u pomorskom prometu kroz Hormuški tjesnac.
Svjetska energetska arterija suočava se s rastućim pritiskom
Analiza američke Uprave za energetske informacije (EIA) o glavnim svjetskim “uskim grlima” za tranzit nafte procjenjuje da je oko 20,9 milijuna barela nafte dnevno prolazilo kroz Hormuški tjesnac tijekom prve polovice 2025.—otprilike 20% globalne potrošnje nafte i četvrtina sve pomorske trgovine naftom. Iako Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Iran imaju ograničene alternativne naftovode, tim se rutama može zaobići tek dio količina koje inače prolaze kroz tjesnac.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) navela je da je otprilike 80% pošiljki nafte kroz Hormuz namijenjeno Aziji, zbog čega su zemlje poput Kine, Indije, Japana i Južne Koreje posebno ranjive na svaki dugotrajniji poremećaj. Agencija je također istaknula da dostupne alternativne trase naftovoda mogu preusmjeriti samo ograničeni dio tih izvoza.
Cijene nafte više su puta snažno oscilirale zbog događaja povezanih s ovim plovnim putem. Brent se ranije povukao dok su trgovci reagirali na američko-iranski dogovor vezan uz ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, što pokazuje koliko se brzo mogu promijeniti očekivanja tržišta.
Viši troškovi mogli bi se proširiti izvan energetskih tržišta
Cijene nafte odražavaju očekivanja o budućoj ponudi, dok premije za ratni rizik odražavaju neposredan trošak poslovanja u ratnoj zoni. Širenje jaza između cijena sirove nafte i troškova osiguranja pokazuje koliko oštro osiguravatelji procjenjuju prijetnju plovilima.
Green je također ukazao na razilaženje između cijena sirove nafte i troškova osiguranja, naglašavajući:
“Nafta je gore 4%. Osiguranje kroz Hormuz je gore gotovo 1.900%.”
Više premije osiguranja u konačnici postaju dio troška transporta nafte, povećavajući vozarine koje se mogu preliti na rafinerije, distributere goriva, zrakoplovne kompanije, proizvođače i, u konačnici, potrošače. Brodari su se također suočili s višemilijunskim naknadama za prolazak tankera, što dodaje još jedan sloj troška putovanjima kroz regiju.
Trajna povećanja mogla bi smanjiti broj tankera spremnih koristiti tu rutu, stežući kapacitete pomorskog prijevoza čak i bez formalnog zatvaranja. Viši troškovi transporta potom bi mogli stvoriti novi pritisak na cijene goriva, inflaciju, prinose državnih obveznica i tržišta dionica.
Ovaj je članak preveden s engleskog jezika pomoću umjetne inteligencije. Izvorna engleska verzija mjerodavan je izvor; automatski prijevodi mogu sadržavati netočnosti, osobito u pravnoj i regulatornoj terminologiji.

















